Očuvanje prirode i čovjekova okoliša su najviše vrijednosti ustavnog poretka RH

Ustav Republike Hrvatske posvećuje veliku pažnju šumama jer je šumski fond potencijalno jedno od najvećih nacionalnih bogatstava Hrvatske.
U vlasništvu Republike Hrvatske je 78% ukupne površine šuma i šumskog zemljišta. Šume su najsloženiji ekosustav na Zemlji.
Svojim postojanjem i djelovanjem na širu i užu okolicu, šume povoljno utječu na zaštitu zemljišta od razornog djelovanja oborina i vjetrova, na režim voda, klimu, prinos poljoprivrednih kultura, stanje vodnih akumulacija, na odvijanje prometa, na zdravstvene i higijenske uvjete života, na razvoj turizma, ljepotu krajolika, a čak i na dužinu ljudskog života.
Šume, osim što su neiscrpan rezervoar drveta i drugih šumskih proizvoda, jedan su od bitnih uvjeta egzistencije društvene proizvodnje i života ljudi uopće.
Ono što šumu čini nezamjenjivom za zaštitu i unapređenje čovjekova okoliša jest činjenica da se općekorisne funkcije šuma, koje su od vitalnog značenja za održavanje zraka, vode i zemljišta kao najvažnije komponente životne sredine, ne mogu nadoknaditi nikakvim tehničkim sredstvima.
Specifičnost šume je da je obnovljivo prirodno bogatstvo. Sa 95% prirodnih šuma, hrvatske šume svojim velikim blagotvornim utjecajem na okoliš imaju iznimnu prednost u europskom prostoru.

Specifičnost gospodarenja šumama

Specifičnosti gospodarenja šumama su:
1 ) dugoročni proizvodni (gospodarski) ciklus,
2 ) višestruke funkcije i koristi od šume (općekorisne i proizvodne - gospodarske funkcije),
3 ) veliki razmak između vremena izvođenja radova (pošumljavanje, njega, čišćenje, prorede i dr.) i vremena postizanja ekonomskih efekata što nadilazi ljudski vijek,
4 ) veće potrebe ulaganja u šume od materijalnih mogućnosti društva,
5 ) nejednaki uvjeti gospodarenja,
6 ) obavljanje proizvodnje (gospodarenja) na vrlo velikim površinama.

Smatra se da je dugoročnost proizvodnog ciklusa šumske proizvodnje (dugogodišnji biološko-tehnološki proces-ophodnja), kao najbitnija specifičnost gospodarenja šumama, riješena i osigurana na najbolji način u tekstu Zakona o šumama jer rješava pitanja osiguravanja biološke obnove šuma (zakonski osigurana sredstva za općekorisne funkcije šuma, po osnovi naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma), te i obaveze države kao vlasnika šume. Kada se govori o financiranju biološke obnove šuma, podrazumijeva se obuhvaćanje pune cijene koštanja svih radova koji spadaju u biološku obnovu šuma.
Tržišni principi poslovanja u šumarstvu kao i u drugim gospodarstvima, moraju doći do izražaja svugdje gdje je to moguće, jer se država ne treba trajno baviti gospodarskim poslovima. Ona to može činiti samo u onom dijelu i vremenu koje je neophodno da se zaštite opći društveni interesi.
Republika Hrvatska je specifična po vlasničkoj strukturi šuma, gdje prevladavaju državne šume, što omogućuje opravdanu intervenciju države na nacionalnoj razini u osiguravanju dodatnih sredstava za biološku obnovu šuma. Ovakva tekovina očuvanja nacionalnog bogatstva je ponos naših šuma i hrvatskih državljana.